Upute za kršćanski sprovod

»Sahranjujući svoje sinove i kćeri Crkva puna vjere slavi Kristovo vazmeno otajstvo sa željom da oni koji su krštenjem postali sutjelesnici Krista umrloga i uskrsloga, s njime po smrti prijeđu u život, i to tako da u duši budu očišćeni te sa svetima i izabranima budu na nebo uzeti, a u tijelu da čekaju blaženu nadu – dolazak Kristov i uskrsnuće od mrtvih. Stoga Crkva za preminule prikazuje euharistijsku žrtvu Kristova vazma te uzdiže molitve za njihov pokoj da bi, uslijed uzajamna zajedništva svih Kristovih članova, ono što jednima pribavlja duhovnu korist, drugima donosilo utjehu nade«

RSp 1

»Sahranjujući svoje sinove i kćeri Crkva puna vjere slavi Kristovo vazmeno otajstvo sa željom da oni koji su krštenjem postali sutjelesnici Krista umrloga i uskrsloga, s njime po smrti prijeđu u život, i to tako da u duši budu očišćeni te sa svetima i izabranima budu na nebo uzeti, a u tijelu da čekaju blaženu nadu – dolazak Kristov i uskrsnuće od mrtvih. Stoga Crkva za preminule prikazuje euharistijsku žrtvu Kristova vazma te uzdiže molitve za njihov pokoj da bi, uslijed uzajamna zajedništva svih Kristovih članova, ono što jednima pribavlja duhovnu korist, drugima donosilo utjehu nade« (RSp 1). Crkva koja je, kao mati, sakramentalno nosila u svome krilu kršćane za njihova zemaljskog hodočašća, prati ih i na kraju puta, da ih preda ‘u Očeve ruke’. U Kristu, ona prikazuje Ocu djecu njegove milosti, a u nadi izručuje zemlji sjeme njihova tijela, koje će uskrsnuti u slavi.

Sprovod se redovito sastoji od četiri dijela:

• počast tijelu od strane zajednice s riječima utjehe i nade,
• bogoslužje Riječi,
• euharistijska žrtva te
• »zbogom«, oproštaj kojim se pokojnika povjerava Bogu, izvoru vječnoga života, dok se njegovo tijelo pokapa u iščekivanju uskrsnuća.

Sprovod se predvodi i onima koji su oporučno izrazili želju da budu
kremirani, ukoliko ta odluka nije donesena u suprotnosti s kršćanskom vjerom.
U takvom slučaju neka se sprovod vodi tako da se ne baci u sjenu prednost koju
Crkva daje sahranjivanju tijela. Ako je moguće, neka se sprovod obavi prije
kremiranja.

Praktične i važne upute

• Kada se dogodi smrt u Vašoj obitelji, najljepše je i najvažnije u tom trenutku zastati, sklopiti ruke te uputiti molitvu Bogu za dušu preminule osobe.
• Ako se smrt dogodila kod kuće, potrebno je pozvati liječnika/mrtvozornika koji će nakon pregleda preminule osobe ispisati i ostaviti potrebne dokumente (Potvrdu o smrti i Dozvolu za sahranu). Ako je smrt nastupila u bolnici, uži član obitelji otići će u bolnicu i tamo podići navedene dokumente.
• Nakon što ste dobili navedene dokumente, kontaktirate pogrebnog
  prijevoznika ili Ustanovu posmrtne pripomoći, kako bi dogovorili pogrebnu opremu (lijes, križ, prijevoz, osmrtnice i drugo…) te od njih dobili slobodni termin za sprovod, a koji će biti dobiven i odobren od uprave Gradskog groblja. Nakon toga netko od članova obitelji treba doći u župni ured prijaviti sprovod. ( Ne telefonski…)
• Po želji obitelji, preko pogrebnika se može dogovoriti cvijeće te sviranje/pjevanje na sahrani. Valja imati na umu da se unutar obreda pjevaju samo Crkvene skladbe. Neprimjereno je naručivati pjesme svjetovnog karaktera unutar obreda.
• U župni ured dolazite u uredovno vrijeme, s već dobivenim terminom sahrane, Potvrdom o smrti, osobnom iskaznicom ili nekim drugim dokumentom pokojnika koji sadrži njegov/zin OIB.
• Po dolasku u župni ured sa svećenikom dogovorite i termin mise zadušnice.
• Ako smatrate potrebnim, prije sprovoda ćete kod mrtvačnice zamoliti svećenika da pozove i obavijesti obitelj o eventualnom održavanju karmina.
• Preporuča se prije sahrane dok nazočni izražavaju sućut organizirati molitvu krunice za dušu pokojnika..
• Troškovi sahrane, zvonjenja, upisa u knjige umrlih i nagrada za misu zadušnicu te dar za crkvu podmiruju se u Župnome uredu ili u sakristiji nakon mise zadušnice.
• Na misi zadušnici, najvećoj molitvi Crkve za preminule, sudjelujemo vjerom i ljubavlju, moleći za mir i pokoj preminule osobe. Bilo bi lijepo da se za tu prigodu uža obitelj dan ranije ispovjedi i kod mise zadušnice pričesti. Valja imati na umu da nije prihvatljivo da se na zadušnici članovi obitelji pričešćuju iz nekog običaja, a prije toga možda mjesecima ili godinama nisu ispovjeđeni. To može biti više na štetu nego na korist.
• Za sve naše župljane koji imaju prebivalište u našoj župi, ali se sahranjuju na nekom udaljenijem groblju ili u Bosni i Hercegovini, potrebno je doći u naš župni ured radi upisa u knjige umrlih. Također je pohvalno i lijepo da u tom slučaju obitelj, dogovorno sa župnikom, pripremi ispraćaj tijela pokojnika od kuće ili iz crkve, a prije prevoženja na mjesto sahrane. To je prilika za susjede i širu obitelj, a koji ne mogu ići na sahranu, da se oproste i pomole za dušu preminule osobe.

Duhovna briga za pokojne

Što nakon sprovoda?

• Nađi vremena za pokojne!
• Svakoga se dana, u svojoj makar kratkoj molitvi, sjeti dragih ti osoba koje su prije tebe pošle s ovoga svijeta u vječnost.
• Ne zaboravi za svoje pokojne dati služiti svetu misu bar uz njihov imendan, rođendan i godišnjicu smrti. Sveta Misa najveća je molitva Crkve – najuzvišenije i jedino što pokojnima možemo pružiti i jedino što im može pomoći. Dušu ne pomažu lampioni, spomenici, svijeće ni cvijeće, već za njih prinesena misna žrtva.
• Čuvajmo urednima grobove pokojnika. Nije važna veličina ili izgled spomenika ili mnogobrojnost detalja, već ljepota jednostavnosti i urednosti groba. Grob je sveto mjesto.
• Uz one redovite, mise za pokojne slave se svakoga utorka i petka u 18:30 sati u župnoj crkvi. Dovoljno je toga dana doći 15 minuta prije u sakristiju i darovati za njih misu.